“Briga čovjeku oduzima snagu” Talmud
“Brigom ne postižeš ništa, samo gubiš dragocjeno vrijeme” John M. Templeton
“Briga je dokaz o loše nadziranome mozgu; riječ je o običnome gubitku vremena na neugodu. Kad bi ljudi mentalnu vježbu provodili jednako kao tjelovježbu, pročistili bi mozak od te gluposti” Arnold Bennett
“Naviku zabrinutosti prekinut ćete onog dana kad zaključite da se možete suočiti i nadvladati čak i ono najgore što vam se može dogoditi” Arnold Glasgow
Priča o štetnosti brige:
Jedna nadarena djevojka ozbiljno je namjeravala postati liječnica. Razmišljala je o tome kako bi bilo divno ljudima pomagati da ozdrave i bolje se osjećaju. Imat će priliku liječiti bolesnike i pomagati u spašavanju života. Maštala je i o dobroj plaći koju će dobivati za ostvarivanje najdubljih želja.
A onda je počela brinuti. Brinulo ju je trajanje studija i specijalizacije. Brinula ju je i cijena studija. Brinula se čak i zbog tolike brige. Zbog takvog kolebanja između želje i sumnje, mlada žena nije ni otišla na prijamni ispit fakulteta na koji se prijavila. Zbog takvog stava nije uspjela postići svoj glavni životni cilj te je oživjela onu staru izreku: ” Briga je poput naslonjača za ljuljanje koji vam pruža određenu zanimaciju, ali kojim nikamo ne dospijevate.”
Da je djevojka koja je željela postati liječnicom vrijeme koje je provela u brizi posvetila učenju za prijamni ispit i koncentriranju na pozitivan stav, možda bi poduzela i pozitivne korake, koliko god bili mali. Svakako se možemo neko vrijeme odmarati kad je to nužno, no potom trebamo ustati i krenuti dalje, korak po korak.
Na određeni način, briga je jednaka kao ljuljanje. Briga može prijeći u dobro poznatu naviku i, u tom smislu, ugodnu naviku koja nas na prijevaru može navesti na pomisao da činimo nešto kako bismo riješili problem. Kad briga jednom prijeđe u naviku, možda više i nećemo uviđati da smo svjesno odabrali takav pristup. Taj način prelazi u automatski postupak. Brigom, kao i ljuljanjem, ne napredujemo i ništa ne postižemo. Njome gubimo dragocjeno vrijeme koje bismo mogli upotrijebiti kako bismo pronašli načine kreativnog pristupanja izazovu. Briga može zauzeti mjesto koje je bolje posvetiti odmoru i opuštanju; a odmor i opuštanje često nam omogućavaju da iskušenju pristupimo s novom obnovljenom energijom. Jedan o najdestruktivnijih i najštetnijih načina suočavanja sa životom i nadvladavanja prepreka je upravo zabrinutost. Razmislite o tome.
Kad smo zabrinuti, možemo zagušiti (ili blokirati) životno strujanje i dotok zamisli koje bi nam mogle pomoći pri rješavanju životnih izazova.
Jedan od najbržih načina na koje se možemo osloboditi brige je prihvaćanje odgovornosti prema sebi, što je divna mogućnost.
Priča o besmislu brige i donošenju odluke o oslobađanju od brige:
Suprug i supruga jednom su prilikom raspravljali o obiteljskoj situaciji. Suprug se satima i satima brinuo zbog ispunjavanja mjesečnih financijskih obveza. Supruga ga je, pošto je već nekoliko dana slušala obeshrabrujuće primjere, pozvala da zajedno sjednu za kuhinjski stol. Potom je na stol rasporedila račune, uzela olovku i komad papira i rekla: “A sada mi daj jedan dobar razlog zbog kojeg bi zabrinutost mogla pomoći pri plaćanju tih računa, pa ću i ja još čitav dan ovdje sjediti i brinuti s tobom! U protivnom, promotrimo kako bismo mogli povećati prihode i ispuniti sve financijske obveze!”
Već ovog trena možemo odlučiti osloboditi se brige i odabrati pozitivnije životne mogućnosti, kreativnije stavove koji će nas više oslobađati, prosvjetljenija stanja uma i zdravija uvjerenja. Vi ste kreacija koja raste i razvija se. Možete prihvatiti svoju divnu sposobnost konstruktivnog djelovanja. Većina stvari oko kojih se ljudi brinu najčešće se ne događa. Briga često proistječe iz straha, ali samoodgovornost i samopoštovanje polaze od stava vjere u Boga, vjere u dobrotu života, vjere u svemir i vjere u naš vlastiti potencijal.
Iz “Knjige životnih zakona” John Marks Templeton
417