Ovo je priča o slavnom znanstveniku iz područja medicine. Neki ga je novinar upitao zašto je on toliko kreativniji od prosječnih osoba. Što ga je to toliko uzdiglo od svih drugih? Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome, događaj u njegovoj drugoj godini. Pokušavao je dohvatiti bocu mlijeka iz frižidera, ali je bila glatka, pa mu je ispala, a mlijeko se prolilo po podu. Čitavo more mlijeka! Kad je mama ušla u kuhinju, umjesto da viče ili ga kazni, samo je rekla: “Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li da se poigrati u mlijeku prije nego što ga počistimo?” To je i učinio.
Nakon nekoliko minuta, mama je kazala: “Znaš, Roberte, svaki put kada učiniš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Što misliš da sada to učinimo? Uzet ćemo spužvu, ručnik i krpu. Što bi ti najviše volio?” On je odabrao spužvu, pa su zajedno počistili nered. Mama je zatim rekla: “Znaš, ovo što smo vidjeli je propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište napuniti bocu vodom i da vidimo da li možeš otkriti način nošenja bez prolijevanja.” Maleni je dječak naučio da je to moguće ako objema rukama uhvati bocu pri vrhu. Kakva divna lekcija!
Znanstvenik je dodao da je u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati pogrešaka. Baš suprotno tome, naučio je da su pogreške samo dobra prilika za saznavanje nečeg novog. To je i bit znanstvenih eksperimenata. Čak i ako eksperiment “ne radi”, obično možemo naučiti nešto vrijedno iz njega.
0