Meditacija i neurotehnologija – metafizika

Uvidi u procese koji se odvijaju u nama za vrijeme meditacije dobiveni su upravo primjenom standarnih fizikalnih metoda koje su koriste u medicinskim istraživanjima. Budući da mozak radi na potpuno fizikalnoj osnovi, on je jedan elektrokemijski laboratorij, sve ili gotovo sve moždane funkcije registriraju se aparatom koji se naziva elektroencefalograf. U svakom trenutku, svaka misao, svaka emocija ima svoju električnu i kemijsku prepoznatljivu reakciju koja se lako može uočiti primjenom spomenutog uređaja.
Počeci istraživanja meditativnih stanja primjenom znanstvenih metoda sežu u daleke šezdesete godine prošlog stoljeća, a jedan od poznatijih pionira nove znanosti uz slavnog američkog istraživača Roberta Monroe-a je također slavni Maharishi Mahesh Yogi. Kao student fizike na britanskom sveučilištu istraživao je električka stanja mozga za vrijeme meditacije.
Rezultati njegovih istraživanja pokazali su da svaki meditativni proces dovodi mozak u alfa, theta i konačno u delta stanje moždane električke aktivnosti.
Beta valovi
12 do 50 titraja u sekundi (12-50 Hz) ………..budno stanje
Alfa valovi
8 – 12 Hz……………..duboka opuštenost, stanje uoči sna
Theta valovi
4 – 8 Hz…………..meditativno stanje, REM faza, sanjanje
Delta valovi
1 – 4 Hz………….duboka meditacija, spavanje bez snova

Posebno su zanimljiva stanja theta-delta valova, jer je prag koji dijeli svijest od podsvijesti tada vrlo nizak, te su mogući direktni uvidi u znanja pohranjena u našem nesvjesnom dijelu uma. Ti podaci su nedostupni u stanju beta valova, našem normalnom budnom stanju zbog toga što sve informacije koje naš mozak dobiva putem osjetila prolaze kroz tzv. metaprogramske filtre koji iskrivljuju stvarni doživljaj svijeta.
Kada je znanost Zapada shvatila da sva tajna meditacije leži u postupku kojim se postižu alfa-theta-delta stanja moždane aktivnosti, počela je intenzivna potraga za metodama koje bi dale iste rezultate koje imaju dugogodišnji meditanti tradicionalnih meditacija.

Zapadna kultura koja zbog svoje unutarnje strukture ne želi čekati na korisne efekte koje meditacija neosporno donosi, desetak i više godina, tražila je novi, drukčiji put do našeg nesvjesnog bića.
Potrebno je, naime, u potpuno budnom stanju doći do theta-delta stanja i tako svjesno registrirati «poruke iz nesvjesne sfere» nas samih.
Rješenje je nađeno u primjeni neurotehnološkog postupka koji bez ikakvog znanja o meditacijskim tehnikama dovodi praktikanta do istih rezultata koje nudi tradicionalna meditacija. Radi se o upotrebi tonskih frekvencija koje se dovode slušalicama do uha, svako uho dobiva drugačiju tonsku sliku, a kombinacija tih dvaju tonova vodi mozak u željena stanja alfa-theta-delta.
Tim tonovima dodan je šum kiše ili morskih valova, da bi svjesni um vezao svoju pažnju na nešto što nema konkretnog sadržaja (ganzfeld efekt).
Istraživači, a i meditanti koji poznaju tradicionalnu meditaciju tvrde da se isti efekti koje tradicionalni meditanti postižu nakon desetak godina, ovim metodama postižu nakon godinu-dvije.
Meditativnu terapiju zvukovima možete pronaći na internet stranici http://www.trypnauralmeditation.com/.
Najveća naša zabluda jest da je čovjek ograničeno biće.

Mozak kao cjelina

Poznato je odavno da se mozak sastoji od lijeve i desne polovice koje pretežno obavljaju prividno različite zadatke. Lijeva polovica, nazvana logička, bavi se uglavnom kombinatoričkim i logičkim operacijama, dok desna polovica obrađuje emocionalne i intuitivne teme. Ona se još naziva i umjetničkom stranom mozga, jer u umjetničkom izražavanju dominiraju upravo takve kvalitete. Cjelokupno školovanje današnjeg čovjeka, način razmišljanja, modeli ponašanja, naša misaona orijentacija, sve to je usmjereno na podijeljeni način razmišljanja. To znači da se cijeli misaoni proces odvija isključivo na logičkoj ili na emocionalnoj osnovi, a vrlo rijetko zahvaća obje istovremeno. Takvo viđenje stvarnosti nikako ne može dati realnu sliku, jer svaki događaj im svoju logičku i «nelogičku» stranu. Poznati umjetnici i genijalni izumitelji, kao na pr. Mozart, Tesla, Einstein, imali su kao prirodnu osobinu vrlo dobru povezanost dviju polovica mozga, čemu se pripisuje njihova izuzetna nadarenost za stvaranje nenadmašenih ostvarenja.

Nameće se zaključak da je upravo kvaliteta veze između moždanih polovica odgovorna za kvalitetu slike svijeta oko nas. Što bolje uspijevamo sagledati sve aspekte događaja koji nas okružuju, to će i naša reagiranja na ta zbivanja biti svrsishodnija, a učinak djelotvorniji, pogotovo na «dugu stazu».
Metoda moždane stimulacije upotrebom tonskih frekvencija dovodi mozak u stanje u kojem je on inače za vrijeme sna, san je jedino vrijeme u kojem mozak radi kao cjelina. Tonovi koji se slušaju razlikuju se po frekvencijama upravo onoliko koliko je potrebno da se mozak dovede u tzv. meditativno stanje; alfa-theta-delta. To svojstvo mozga, da se on može pobuditi na rad u diferencijalnom frekvencijskom režimu, otkrio je pedesetih godina prošlog stoljeća dr. Gerald Oster i od tada traju istraživanja koja su nas dovela do praktične upotrebe načina kojim se mozak može dodatno razvijati.
Kao što dizanje utega traži od mišića stvaranje dodatnih mišićnih vlakana koji bi bili sposobni odgovoriti na sve veće napore, tako i mozak biva prisiljen stvarati nova neuronska vlakna da bi u budnom stanju funkcionirao u theta i delta valnom režimu. Zbog toga se ovaj postupak i može nazvati «brain building», jer time omogućujemo mozgu da stalno radi na cjelovit način koji nam jedino može dati potpunu sliku svijeta.

Izvor: Galaksija-info

34