MOĆ VJEŽBI DUBOKOG DISANJA

Dah je jedno od najmoćnijih sredstava putem kojeg možemo otkloniti stres i gotovo 70% otpada iz našeg tijela. 

Ljudi uglavnom dišu na usta, umjesto na nos, što rezultira unošenjem većeg broja bakterija i nečistoća u organizam. Najveća greška je forsiranje tzv. grudnog disanja umjesto trbušnog što ima za izravnu posljedicu manju količinu svježeg zraka u plućima, te lošiju opskrbu tijela kisikom zbog činjenice da takvim disanjem zrak ne dolazi do dubokih donjih dijelova pluća čije su alveole u doticaju s većim brojem kapilara. Izvana izgleda da su pluća puna zraka, a zapravo bi puno bolje bilo da je udisaj išao iz trbuha i da se, umjesto grudnog koša podigao trbuh kao lijepa pravilna polulopta. Slikovito rečeno, grudno disanje ljepše izgleda na plaži, ali je trbušno neusporedivo zdravije. (Vlatko Mišković, mag. iur.)

Na fizičkoj razini našeg tijela nosnice su najvažniji ulaz i put daha. One pročišćavaju i zagrijavaju dah koji ide dalje u pluća. Dijafragma je glavni mišić, pokretač naših pluća i cijelog respiratornog procesa. Tokom procesa disanja izmjenju se plinovi – ulazi kisik, a izbacujemo ugljični monoksid.

Uz te radnje imamo i unutarnje stanično disanje koje se cjelovito odvija za vrijeme zadržavanja daha. Plitko disanje smatramo onim u kojem ne koristimo puninu našeg respiratornog sistema nego samo gornji dio. To se događa, jer nismo svjesni procesa disanja. Stres, puno briga i užurbani način života uzrokuju kratak i isprekidan dah, što znači i manje kisika. No, dok smo u stresu trošimo jako puno kisika, pa pošto ga organizam nema dovoljno, događa se da se tijelo počinje grčiti. Posebno mišići troše jako puno kisika pri stresu i pri svakom većem naporu.

Vježbe disanja općenito pomažu smirivanju i smanjenju djelovanja stresa. Neka istraživanja pokazuju da postoji veza između disanja i kvalitete moždanih valova. Otkrili su da se tada pojavljuje više alfa-valova, a za njih se zna da nastaju onda kada su ljudi opušteni, u toku dubokog disanja, potpunog i ritmičkog. Upravo tada se u čovjeku pokreću procesi obnavljanja i samoiscjeljivanja.

Pranayama ili tehnika disanja, je tehnika usvojena i usavršena od Yogija u cilju razumijevanja tajni Prane (kozmička životna energija ili Kundalini Šakti), njenih mnogostrukih funkcija u tijelu i umu. Usavršavanjem ovih tehnika disanja yogiji su uspjeli postići takve rezultate koji bi se mnogim neupućenima u tajne disanja činili prilično nevjerojatnima.

Pranayama je znanstvena dokazano, savršena mentalna i fizička vježba. U vježbama disanja, dijafragma i abdominalni mišići kontroliranim pokretima i naizmjeničnim stiskanjem/opuštanjem (mišići abdomena) i spuštanjem/podizanjem (dijafragma) dobivaju dobru vježbu. Srce, pluća, probavni organi kao što je želudac, jetra, pluća, bubrezi, endokrini sustav i živčane strukture kao što su mozak, leđna moždina, kičmeni živci i simpatetični živci, svi dobivaju blagu masažu. Ona pomaže ujednačavanje cirkulacije krvi i živčanih struja u različite dijelove tijela.

PRANAYAMA
Rad s dahom i pranom: znanost o disanju, dahu i kontrola vitalne energije prane. Prana označava vitalnu životnu energiju, dah – život, vitalnost, vjetar i snagu, a ayama znači dužinu, ekspanziju, istezanje ili zadržavanje. Pravilnom primjenom pranayama, osoba biva oslobođena svih bolesti. Kada su prana i um ujedinjeni, javlja se neograničena sreća. U radu sa pranom najvažnija je pažnja ili fokus, pa tako gdje ide pažnja ide i prana, dah, kisik i krv.

PRANA
Prana je životna (vitalna) energija ili snaga života. U prirodi postoje tri najveća izvora prane – zrak, sunce i zemlja a četvrti izvor dolazi iz Nebeskog svoda, putem meditacije ili molitve. Prana svim živim bićima daje život i održava naše tijelo živim i zdravim. Prilikom samog začeća spaja se sa našim materijalnim dijelom bića i tako postajemo jedna cjelina.
Bez prane i kisika u nama, nema ni života. Prilikom začeća prana ulazi u nas i spaja se sa našim bićem preko solarnog pleksusa (koji je njen glavni centar ulaska) a prilikom napuštanja fizičkog tijela (smrti) prana nestaje.

Radeći pranayame, kisik se raspoređuje na razne nivoe našeg fizičkog tijela, sustava i vitalnih organa, a prana se raspoređuje na različite nivoe našeg suptilnog tijela. Osim što preplavljujemo sve svoje stanice pranom i kisikom, hranimo i čuvamo naš organizam, izbacujemo razne toksine (fizičke, mentalne i emocionalne prirode) podižemo razinu hormona sreće, a na drugim razinama otpuštamo vezanost za prošlost, prestajemo brinuti za budućnost i učimo biti prisutni u sadašnjem trenutku! Svaki naš svjestan dah vraća nas potpuno u sadašnji trenutak! Dah je jedno od najmoćnijih sredstava putem kojeg možemo otkloniti stres i gotovo 70% otpada iz našeg tijela. Dovoljno je samo nekoliko minuta svjesnog dubokog disanja dnevno da poništimo svu napetost i osjetimo iskustvo koje pružaju tehnike disanja.

TEHNIKE:

  1. POTPUNO JOGIJSKO DISANJE

 Jogijsko disanje sastoji se od tri udisaja, a često se naziva potpuno jogijsko disanje. Diše se kroz nos bez stanke između udaha i izdaha. Jogijsko disanje sastoji se od tri faze. Prva faza je abdominalni udah. Pri tome se trbuh širi i proteže prema dolje. Druga faza je udisaj u grudni koš pri čemu se šire rebra i podižu ramena. Treća i posljednja faza je nazalni udah. Zrak koji je ispunio trbuh i grudni koš, penje se vratom i nosom te ispunjava nosnu šupljinu, sinusne i glavu.

Za početak, zauzmite udoban sjedeći položaj uspravnih leđa. Možete zauzeti i lotos položaj. Kada se udobno smjestite položite desni dlan na trbuh. To će vam pomoći da osjetite ritam svog disanja te da ono postane ujednačenije. Zatvorite oči kako bi se lakše opustili i usmjerili pažnju na disanje. Počnite udisati i najprije zrakom ispunite trbuh. Osjetit ćete kako se šire mišići dijafragme i trbuh. Nastavite i dalje udisati i pustite zrak da se penje srednjim i gornjim dijelom pluća. Ramena će se lagano podignuti, a mišići grudnog koša proširiti čim se napune pluća. U toku ove faze disanja neki ljudi osjećaju bol u području između lopatica, a uzrokuju je mišići koji su godinama bili stegnuti te su tako postali ukočeni. Djelomično je za to krivo i nepravilno disanje. Neka vas to ne obeshrabri već nastavite dalje i za nekoliko dana mišići će ponovno postati elastični. Pošto je zrak ispunio pluća, pustite ga da se dalje uspinje i neka dođe do nosne šupljine i glave uz osjećaj lagane ugode.

Pri izdisanju, krenite obrnutim redoslijedom: neka se najprije isprazni nosna šupljina, zatim gornji, srednji i donji dio pluća. Ramena će se sama po sebi spustiti a dijafragma vratiti u normalan položaj. Bez pauze između udaha i izdaha, nastavite vježbati sljedećih pet minuta.

Posvetite vježbi određeno vrijeme svaki dan. Vodite brigu o svom disanju i staru naviku plitkog disanja redovito i blago zamijenite cjelovitim dahom. Budite nježni prema sebi i nemojte postati opsjednuti promatrajući se. Tako će samo nastati nepotrebna napetost, umjesto da si pomognete da slobodno zračite.

2. NAIZMJENIČNO NOSNO DISANJE
Tzv. ‘uravnoteženo disanje’ ili ‘izmjenjivanje nosnice’ je tehnika disanja kroz koju balansiramo protok disanja kroz lijevu i desnu nosnicu, uravnotežavamo protok energije između desne i lijeve polutke mozga te strana tijela, simpatičkog i parasimpatičkog živčanog sustava i pročišćavamo energetske kanale. Ovo je najučinkovitija pranayama za pročišćenje živčanih tokova. Radi se bez zadržavanja daha, posebno kod početnika. Zatvori desnu nosnicu,palcem, udahni polako kroz lijevu nosnicu do svog punog i potpunog udaha, zatvori lijevu nosnicu, prstenjakom i malim prstom i izdahni kroz desnu do potpunog izdaha, udahni opet kroz desnu i izdahni istim procesom kroz lijevu nosnicu. Ovo je izvrsna tehnika disanja za one koji imaju srčanih problema i za starije.

Preporuka: Prakticirajte minimalno 10 minuta dnevno i s vremenom povećavajte.

Priredila: Ana Kutija

145