Putovanje kroz Životne Izazove: Intervju sa Sonjom Džennetom

Dobrodošli u našu posebnu priču koja nam donosi uvid u život i rad jedne inspirativne žene – Sonje Džennete. Sonja nije samo simbol hrabrosti i odlučnosti, već i primjer predanosti i uspjeha. Njezina priča je putovanje ispunjeno izazovima, ali i nevjerojatnim postignućima.

Kroz godine njezinog rada, Sonja je postala sinonim za promjene i nadu. Njezina predanost zajednici i neumorni rad kako bi poboljšala svijet oko sebe, ostavljaju dubok trag u srcima onih koji je poznaju ili su čuli za njezin rad.

U ovom intervjuu, imamo priliku zaviriti iza kulisa njezinog života i saznati više o putu koji je prokrčila, preprekama koje je savladala i ciljevima koje postiže. Priča Sonje Džennete nije samo inspirativna, već i podsjetnik na snagu pojedinca da donese pozitivne promjene u svijetu oko sebe.

Stoga, pripremite se da zaronite u svijet jedne izvanredne žene dok istražujemo životne lekcije i inspiraciju koju nam pruža Sonja Dženneta.

  • 1. Poštovana Sonja, prije sedam godina prvi put sam naišla na vaše tekstove i videozapise te saznala o svemu kroz što ste prolazili tijekom tih godina. Ostala sam zadivljena vašom snagom i pitala sam se kako ste uspjeli prevladati sve te izazove. Biste li s nama mogli podijeliti nešto više o tome?

Da, hvala vam. Tog sedamnaestog siječnja 2015. godine dogodio se veliki požar zbog kvara na vanjskim električnim instalacijama, i naša kuća je izgorjela. Ostali smo bez krova nad glavom. Ubrzo smo, ja i moji sinovi, počeli živjeti u maloj šupi jer nije bilo drugog rješenja. U uvjetima u kojima smo živjeli, u kratkom periodu smo se razboljeli. Nisam bila u stanju obavljati svoj posao i osiguravati nam egzistenciju. Bili smo bez ikakve pomoći, oslonjeni samo na sebe. Ljudi koji su kasnije čuli našu priču, kao i njen nastavak, odnosno naš oporavak i naše ‘uzdizanje’, pitali bi – KAKO SMO USPJELI, ŠTA NAS JE ODRŽALO, ŠTA NAM JE POMOGLO? Pitaju me to mnogi i danas, nakon tolikih godina. Bila sam bez ičega svog, bez posla, bez zdravlja, bez zdravstvenog osiguranja, potpuno sama sa malom djecom. I uspjeli smo, ne samo da smo se izvukli, nego smo poletjeli. To je bio veliki uspjeh, pogotovo uzimajući u obzir s koje smo razine krenuli. Kad god se ova tema otvori, ljudi nam uvijek upućuju riječi iskrenog divljenja i punog poštovanja. O ovom životnom periodu i našem ‘dizanju iz pepela’ govorim u svojoj prvoj knjizi “Od Ljubavi Više – Sve je moguće”.

  • 2. Prateći Vaš rad sve ove godine, vidim da postižete fascinantne rezultate na polju psihologije, psihoterapije, Reikija, seminara i radionica. Čitam Vaše bilješke s terapija, kao i pisma Vaših klijenata i zaista ponekad ostajem bez riječi. Voljela bih ako nam možete detaljnije ispričati o tome što i kako radite i kako nastaju svi ti gotovo čudesni rezultati?

Da, mnogim ljudima čini se skoro nevjerojatno ono što se događa mojim klijentima i polaznicima radionica. Poneke osobe teško mogu povjerovati u iscjeljenja i preobrazbe života ljudi s kojima radim. Mnogima zvuči i previše “čudno”. Ponekad se netko čak glasno očituje sa svojim nepovjerenjem, jer ima osoba koje ne mogu pojmiti da su neka ozdravljenja moguća.

Evo, upravo prije nekoliko dana moj sin uči iz dermatologije o psorijazi palmo plantaris, uči da je to “kronična i neizlječiva bolest”. Meni su to također govorili prije sedamnaest godina kada sam i sama imala ovu dijagnozu. A ja sam se izliječila sama i u toku samo jedne noći. (Na mom YouTube kanalu ima video o tome). I nisam izliječila samo psorijazu, već i brojna druga stanja. Imala sam i dijagnozu “trajne neplodnosti” (a nakon čega sam rodila svoje dvoje djece), zatim “teško oštećenje koljena kojem nema spasa” s najgorim prognozama (da bih se potom sama izliječila i evo me godinama svakodnevno trčim svoju jednoipolsatnu rutu), pa loš papa test i “zabrinjavajuće promjene na cervix uterusu” (isto sam sama izliječila za sedam dana, i o tome ima video), i da ne nabrajam dalje.

Danas u svojim sedamdesetim, živim blagodati potpunog zdravlja, mira, zadovoljstva i potpune ravnoteže. Ovakva ozdravljenja dešavaju se i ljudima s kojima radim. Poneke osobe sumnjaju, sve do trenutka dok ne čuju osobna svjedočanstva izliječenih ljudi. Poneki pak, čak i kada ih čuju, i dalje tragaju za znakovima koji bi to negirali, te na taj način sami sebi “pravdaju” svoje neprihvaćanje mogućnosti izliječenja. Time uglavnom podržavaju svoj stav nepreuzimanja odgovornosti za svoj život.

  • 3. Možete li nam reći tko Vam se sve obraća, kakvi su ljudi koji traže Vašu podršku?

Ljudi s kojima radim su divni, hrabri pojedinci koji su pronašli snage suočiti se sa sobom i svojim životom (što nije uvijek lako, ali je neprocjenjivo) i koji teže živjeti sretnije i ispunjenije. To su osobe svih dobnih skupina, raznih zanimanja, obrazovnih profila i iz različitih dijelova svijeta – sa vrlo različitim izazovima. Ponekad se javljaju čak i potpuno zdravi i ostvareni pojedinci, koji jednostavno žele iskusiti blagodati Reiki tretmana. Gotovo uvijek, nakon našeg rada, i godinama kasnije, moji stari klijenti mi se javljaju. Dolaze s poklonima, radošću i velikom zahvalnošću. Blagoslivljaju me i upućuju divne riječi. Najčešće žele da se njihova priča podijeli javno, jer žele pomoći drugima. Pri tom nisu uvijek spremni potpisati se punim imenom, jer se govori o detaljima iz njihovog osobnog života, što razumijem i poštujem. Klijenti često kažu: “Sonja, objavite ovo, možda će još nekome pomoći, ali molim vas, bez imena.” I to je u redu. I sama sam prolazila kroz razne procese i mogu razumjeti mnogo toga. Među mojim klijentima ima mnogo poznatih ličnosti – novinara, voditelja javnih programa, poznatih odvjetnika, fakultetskih profesora, poznatih liječnika i drugih znanstvenika – i mogu razumjeti njihove razloge za anonimnost. Neke velike priče i velike uspjehe nisam nikada objavila, jer ima osoba koje nisu spremne ni anonimno da se piše o segmentima njihovog života, što je također u redu. S rezultatima Reikija često i sama se iznenadim, kao i čudesnim transformacijama i velikim manifestacijama kod sudionika mojih radionica i seminara. Ali tako je. I dobro je. I za to sam mnogo zahvalna.

  • 4. Draga Sonja, možete li nam reći što je ključ Vašeg uspjeha? Ispričajte nam nešto o svom životnom putu, kako ste započeli svoju karijeru, te kako se sve odvijalo da bi se došlo do ovoga danas?

Počela sam kao diplomirana psihologinja 1988. Imala sam sreću da nakon završenog studija (na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu) vrlo brzo dobijem posao u struci, na Odjelu psihologije u Domu za zaštitu zdravlja radnika “Drava” u Osijeku, u Hrvatskoj. Ubrzo dobijam stalni posao u Domu zdravlja u svom rodnom mjestu Belom Manastiru, kao voditeljica Odjela psihologije (bila sam tada jedini psiholog u Baranji). Istovremeno radim kao asistent na istraživačkim projektima u Sloveniji s profesorom Šajinom iz Osijeka. Također započinjem specijalizaciju iz transakcijske analize u Zagrebu. Sve ove aktivnosti obavljam do kraja 1991., kada počinje rat u Hrvatskoj. Kao prognanik, spletom okolnosti stižem u Njemačku, u München, gdje nikoga ne poznajem, a ne znam ni njemački jezik, i krećem – od nule. U Münchenu živim od kraja 1991. do kraja 1997. godine. U početku učim jezik i radim razne pomoćne poslove čišćenja, kao i većina drugih izbjeglica. Čim savladam jezik, zovu me 1993. da radim na osnivanju “SOS-telefona za izbjeglice iz bivše Jugoslavije” s još dvoje suradnika iz BiH, te potom radim na psiho-socijalnom telefonskom savjetovanju naših ljudi iz Njemačke, Europe i dalje. Ubrzo me kontaktiraju iz “Donna Mobile” – mobilnog zdravstvenog savjetovališta za žene migrantkinje i njihove obitelji – da držim psihološke seminare na našem jeziku za prognanike i migrante s prostora bivše Jugoslavije, kao i na njemačkom jeziku za miješane grupe stranaca. Bio je to za mene veliki izazov, i sjećam se treme pred svoj prvi seminar, te 1993. godine. Tema je bila: “Kako pomoći ratnim stradalnicima” (s naglaskom na pomoć našoj djeci da bi savladala prošlost). Pripremila sam puno stranica pisanog materijala, pripremila seminar previše “stručno”, kao da će preda mnom, u najmanju ruku, biti studenti psihologije. Osim toga, neke dijelove seminara sam čitala, što mi je bilo prvi i posljednji put. No, sve su to bile korisne lekcije za dalje. Nakon ove teme, pripremam još čitav niz seminara na razne psihološke teme, vrlo potrebne za to vrijeme. Seminare najčešće držim u azilantskim domovima i drugim zbirnim smještajima u Münchenu.

  • 5. Draga Sonja, ovo je sve tako zanimljivo. Možete li nam navesti koje su još bile teme vaših seminara?

“Kada izgubimo unutarnji mir”, “Strah”, “Emocije – ventilacija”, “Alkoholizam i rat”, “Djeca i rat”, “Obitelj u progonstvu”, “Kako pomoći našoj djeci da bi savladala prošlost”, “Progonstvo kao stres i načini konfrontiranja”, “Kome se obratiti za pomoć pri rješavanju naših problema”, “Ratna trauma i oporavak”, “Posttraumatski stres-sindrom”, “Gubitak voljene osobe”, “Kako se suočiti s gubitkom voljene osobe u ratu”, “Psihološka pomoć prognanicima”, “Kako pomoći djeci da se suoče sa gubitkom voljene osobe”, “Zlostavljanje i mučenje – kako pomoći žrtvama”, “Psihološki problemi starijih ljudi”, “Psihološka pomoć – što podrazumijeva i kome je namijenjena”, “Kada rat završi – povratak i prilagodba” i druge.

  • 6. Imali ste zaista širok raspon tema. Jeste li imali puno posla u to vrijeme za ove dvije službe?

Da, bilo je jako puno posla. I nisam radila samo za SOS-telefon i „Donna Mobile“. Ubrzo su me pozvali iz “Refugio München” – savjetovališni i terapeutski centar za izbjeglice i žrtve nasilja, da radim psihoterapiju teško traumatiziranih osoba iz ratnih područja bivše Jugoslavije. Poslije toga slijedi poziv iz “Internacionalnog centra za majke” za rad na psihološkom savjetovanju žena migrantkinja i prognanica. I još jedan poziv iz “Obrazovnog centra za stranu omladinu”, za psihološku skrb učenika. To su bili moji poslovi, na pet različitih strana. Radila bih od ranog jutra do kasne večeri, svakoga dana, često i vikendom i praznicima. Potrebe naših ljudi su bile velike, a ja mlada psihologinja u svojim tridesetim godinama i sa osjećajem da sve mogu i da svima trebam pomoći. Nisam gledala na svoje limite i na vrijeme potrebno za vlastitu regeneraciju.

  • 7. Sve što ste nabrojali izgleda kao posao za petoricu, a ne za samo jednu osobu. Je li se sve to odrazilo na vaše zdravlje i vaše funkcioniranje?


Nakon više godina ovakvog tempa, kada bih jurila biciklom s jednog kraja Münchena na drugi i uvečer se kasno premorena vraćala kući, došlo je do mog “pregorijevanja”. Nisam mogla spavati, nisam mogla jesti, i to je trajalo mjesecima. Posao koji sam obavljala bio je izuzetno odgovoran, ponekad vrlo iscrpljujući i zahtjevan. Uskoro sam doživjela i gubitak jedinog brata, tako da sam se i sama našla u teškom psihičkom stanju i trebala sam stručnu pomoć. Boravila sam mjesec dana na psihosomatskoj klinici, jer su mi i duša i tijelo bili previše iscrpljeni. Po izlasku iz klinike, odlučila sam se za kontinuirani psihoterapeutski rad. Izabrala sam divnu terapeutkinju psihoanalitičarku. Kroz psihoterapiju izronilo je mnogo toga iz mog života, mnogo duboko potisnutih sadržaja koji spadaju u najteža traumatska iskustva. Ponovno sam se suočila sa svime, ponovno sve proživjela. Trebalo je dosta snage i vremena da se sve razradi, posloži, integrira. Na terapiju sam išla tri godine, u početku četiri puta tjedno, kasnije tri puta tjedno. Istovremeno sam išla i kod druge terapeutkinje na art terapiju jednom tjedno.

  • 8. Koliko su vam terapije pomogle?

Puno su mi pomogle. Svaka je bila korisna. Ne žalim ni za jednom seansom, jer svaka je bila vrijedna. Imala sam seansu kada cijeli sat nisam progovorila ni jednu riječ. Ali i ta je imala svoj smisao i svoju vrijednost. Također se sjećam kada sam jednom stigavši na terapiju, legla na terapeutski kauč i zaspala, spavala do kraja seanse. I svaka ta seansa bila je značajna, jer to je napokon bilo MOJE VRIJEME, samo za mene, što nije imalo cijenu.

  • 9. Biste li istaknuli nešto što je posebno važno ili značajno iz vaših terapija?

Kada sam obrađivala period svog djetinjstva, suočila sam se s nekim starim, duboko potisnutim traumatskim iskustvima. Pojavile su se neke “blic-slike”, koje su bile takvog karaktera da sam se uplašila za svoje stanje uma. Kontaktirala sam rođakinju u Hrvatskoj čiji mi se lik pojavio u tim “fleševima” i pitala je da li se i ona “toga” sjeća (ili to ja gubim razum). Na moju sreću, rođakinja se sjećala i potvrdila ono što je bilo duboko i dugo zaključano u meni, a sada je polako počelo izlaziti van. “Da, sjećam se, Sonja, ali ne želim kopati po tome, neka bude tamo gdje je.” – rekla mi je preko telefona i hvala joj, jer meni je to bilo dovoljno. I jako puno mi je značilo. Bilo je to veliko olakšanje i potvrda da nisam “luda” i da je sa mnom sve u redu. Jer tako je sa traumama, neprerađenim, duboko potisnutim, dobro skrivenim i od nas i od svijeta. (A skupa s njima, skriven je i blokiran i veliki dio naše energije, zakočeni su naši značajni resursi). Kada traumatsko iskustvo izvučemo iz dubine na površinu, tada slijedi dalji rad na njemu, sukladno našoj spremnosti i našim trenutnim psihičkim snagama. A kada traumu izvučemo van, istovremeno oslobađamo i brojne svoje do tada “zakočene” potencijale, oslobađamo svoju blokiranu energiju.

  • 10. Jeste li tijekom vašeg terapijskog procesa bili u mogućnosti obavljati svoje uobičajene aktivnosti?

Da. Istovremeno s terapijama, sve te godine radila sam na svim prethodno navedenim poslovima. U “Donna Mobile” bila sam najtraženiji referent. Moja predavanja su bila jako dobro posjećena i puno su pomagala našim ljudima. Nisam mogla odustati od tog posla, jer sam znala da me ti ljudi trebaju. Također sam u “Refugiu” imala veliki broj klijenata. Bili su to ratni stradalnici, bivši zatočenici logora, teško zlostavljani i napaćeni, visoko traumatizirani ljudi, muškarci i žene, mladići i djevojke s područja bivše Jugoslavije (najviše iz Bosne i Hercegovine). I oni su me trebali. Nakon svojih psihoterapija, s terapeutskog kauča kod Frau Ensslen, sjedala bih na bicikl i jurila u “Refugio”, gdje su me čekali moji klijenti. I tamo bih se trebala brzo prebaciti s moje problematike na njihovu problematiku. Nije uvijek bilo lako, ali uspijevala sam.

  • 11. To je sigurno bilo izrazito zahtjevno i zahtijevalo je puno vaše energije?

Da, u pravu ste. Gotovo svakog radnog dana išla sam na vlastite psihoterapije, nakon čega bih išla terapeutizirati svoje klijente i održavati psihološke seminare. Ubrzo su počele i brojne edukacije iz područja nasilja, traume i ratnih trauma, koje su vodili svjetski stručnjaci iz tih područja – te su bile vrlo vrijedne, mnogo su mi značile i redovito sam sudjelovala na njima. Također je bilo puno rada s medijima, davanje intervjua za novine i radio, na našem i njemačkom jeziku. Bio je to zaista vrlo zahtjevan angažman. I trebalo je sve uskladiti. Sada iz ove perspektive ni samoj mi nije jasno kako sam sve to uspijevala.

  • 12. Što biste još istaknuli iz ovog razdoblja vašeg života i rada?

Na temelju mog intenzivnog stručnog angažmana, uzimajući u obzir stotine sati individualnog rada s ratnom traumom, kao i stotine sati vlastitog psihoterapeutskog rada, dobila sam od strane Sveučilišta u Münchenu, od Instituta za psihologiju, Katedra prof. dr. Willi Butollo, Ludwig Maximillians Universität – zvanje psihoterapeuta za ratnu traumu. Ovo je bilo značajno priznanje i mnogo mi je značilo.

  • 13. Koliko dugo ste živjeli i radili u Münchenu?

Do kraja 1997. godine sjećam se kako sam na kraju poželjela kupiti nešto kao uspomenu na moje münchenske godine. Jednog dana, dok sam se vraćala s terapije, u blizini ureda svoje terapeutkinje, u trgovini s tradicionalnim njemačkim starinskim nakitom, ugledala sam prekrasan starinski srebrni sat, izrađen od bavarskih majstora. Znala sam da je to to. I danas ga još uvijek imam, rado ga nosim i čini me sretnom. S mojim bavarskim satom selim se u Bosnu, gdje želim pružiti pomoć iz prve ruke, koliko god je to u mojoj moći. Počinjem pružati psihološku pomoć osobama koje su pretrpjele ratne traume, kao i stručnom osoblju koje radi s ugroženima. Počinjem raditi s traumatiziranom školskom djecom u Zavidovićima, Kovačima i Zenici. Kontaktiraju me iz “Umcora” za rad s ženama u kolektivnom centru za prognanike Mošćanica/Zenica, te sa ženama iz Srebrenice u Sarajevu/Vogošći. Održavam seminare i radionice za prosvjetne radnike i djelatnike u pomagačkim strukama. Angažirana sam kao edukator i supervizor suradnika SOS telefona u Goraždu, te održavam stručne radionice na temu nasilja i rada na SOS telefonu. Počinjem raditi u “Medica Zenica”, u centru za psihoterapeutsku pomoć ženama i djeci žrtvama nasilja, gdje sudjelujem u istraživačkom projektu o ratnim silovanjima, pružam psihoterapijsku pomoć ratom traumatiziranim ženama i preživjelim žrtvama nasilja, vodim programe relaksacije i rasterećenja za osoblje, stacionirane i nestacionirane klijentice, kao i za psihotim i ostale timove.

  • 14. Dakle, nastavljate svoj vrlo intenzivan tempo i u Bosni i Hercegovini. Ako se slažete, hajdemo malo prijeći na Reiki. Kada se dogodio vaš prvi kontakt s Reikijem i koji su bili vaši prvi rezultati?

Tijekom svog rada u “Medici”, zajedno s kolegicama iz našeg psihotima, inicirala sam se u prvi stupanj Reikija. Nakon dugih godina neuspješnih liječenja, kada je službena medicina rekla “NE” mom majčinstvu, izliječila sam se od dijagnoze “trajne neplodnosti” – i nakon mnogo vremena, u 38. godini, zatrudnjela sam. U 39. godini rodila sam svoje prvo dijete, a u 43. rodila sam drugo. To su bili moji prvi veliki uspjesi s Reikijem. Tijekom prve trudnoće odmah sam se inicirala i u drugi stupanj Reikija.

  • 15. Ostajete li i dalje u struci cijelo vrijeme?

Nakon rođenja mog prvog djeteta, preselili smo se iz Zenice u Žepče, te sam četiri godine radila izvan struke. Zatim sam ponovno nastavila raditi u struci: u Dječjem centru „Most“ Zenica, te u „Centru za djecu i odrasle osobe sa posebnim potrebama“ u Maglaju – obavljajući psihološke aktivnosti i vođenje centra, educirajući stručni tim o temi „Seksualno zlostavljanje djece“. Povremeno sam radila i za Centar za socijalni rad u Maglaju – provodeći psihološke procjene u postupku usvajanja djece, pri povjeravanju djece na brigu i skrb nakon razvoda braka, te pružajući psihološku podršku predškolskoj i školskoj djeci s sumnjom na reducirane intelektualne sposobnosti, psihičkim smetnjama i tjelesnom ometenošću u razvoju. Obavljala sam psihodijagnostiku te davala preporuke za daljnje školovanje i nastavak liječenja.

  • 16. Prošli ste mnogo edukacija i stručnog usavršavanja u Njemačkoj. Kako se to odražava na vaše iskustvo nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu?

Tijekom mog boravka u Bosni, intenzivno se educiram iz raznih područja: Biodinamička terapija – dva modula, Kreativno izražavanje slikanjem – devet modula, Porodična dinamika – više modula, Seksualno zlostavljanje u djetinjstvu – I, II i III modul, Kreativno izražavanje putem slikanja – devet modula, Plesovi univerzalnog mira – I, II i III modul, Psihoanalitičko-sistemska terapija putem umjetnosti, kao i brojne druge edukacije. Edukatori su stručnjaci iz evropskih zemalja koji dolaze u BiH i provode edukacije, ali također sam pohađala neke od edukacija u Njemačkoj radi dodatnog usavršavanja.

  • 17. Imate li kontakte sa svojim ranijim poslodavcima u Münchenu, posebno s obzirom na to da i dalje radite dio svojih edukacija na njemačkom terenu?

Da, imam kontakte. Također, od 2011. do 2015. godine, ponovno sam angažirana kao vanjska suradnica za “Donna Mobile”, te nekoliko puta godišnje održavam seminare za žene migrante. Također, za humanitarno udruženje “Hilfe von Mensch zu Mensch” u Minhenu održavam seminare na njemačkom jeziku za miješane grupe migranata. Sve te seminare dogovaram za vrijeme zimskih i ljetnih školskih praznika kod nas, kako bih mogla voditi i svoju djecu. Paralelno održavam javne tribine i seminare za stručne timove koji rade s problemom nasilja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (za predstavnike škola, vrtića, obrazovnih centara, psihološko-pedagoških službi, centara za socijalni rad, policije, sudova itd.).

  • 18. Vaš rad je zaista impresivan. Što biste istaknuli kao možda posebno zanimljivo za nastavak Vaših poslovnih kontakata u Münchenu?

Impresioniralo me kada su mi u Minhenu 2013./2014. ponudili odlične stalne poslove. Iz Centra za zlostavljane žene kontaktirali su me da preuzmem posao psihologa, s namjerom da nastavim raditi kao voditeljica centra, budući da se prethodna voditeljica povlačila u mirovinu. Za taj posao, žena koja je ranije bila na toj poziciji dobila je priznanje Grada Minhena za životno djelo i željela je tu poziciju prepustiti osobi koja je stručna i pouzdana, a meni je pripala ogromna čast što je njezino povjerenje usmjereno prema meni. Također, ponuđen mi je posao u Ustanovi za pomoć roditeljima i djeci. Uz “Donna Mobile” i “HVMZM”, s kojima već godinama surađujem kao vanjska suradnica. No, nisam mogla prihvatiti te ponude jer nisam mogla ostaviti svoju djecu. Zahtijevala se suglasnost drugog roditelja da djeca mogu živjeti izvan granica BiH, a koju nisam dobijala od bivšeg supruga. Opcija da ostavim svoju djecu nije mi bila prihvatljiva. Stoga smo ostali u Bosni, gdje sam počela održavati radionice za žene i djevojke u Žepču, Sufi meditacije u Sarajevu te privatne psihološke sesije.

Godine 2014. spremna sam za INICIJACIJU u TREĆI stupanj Reikija i postajem Reiki Majstor.

  • 19. Napomenuli ste da je u to vrijeme došlo do velike prekretnice u Vašem životu?

Da, 17. siječnja 2015. godine doživjeli smo veliku promjenu – izgubili smo dom u požaru. Ostali smo moji sinovi i ja doslovno na ulici. Počeli smo živjeti u našoj šupi za ugljen, jedinom objektu koji smo imali na raspolaganju. Svi smo ubrzo imali problema sa zdravljem, a ja sam izgubila mogućnost rada i zarađivanja. Ponuđeni su mi poslovi u Njemačkoj i u mom rodnom mjestu u Hrvatskoj, ali nisam mogla prihvatiti jer nisam dobila suglasnost za djecu od bivšeg supruga. Morala sam odbiti te ponude i prihvatiti život u neadekvatnoj šupi od dvanaest kvadrata. Sada sam zahvalna bivšem suprugu zbog toga. U toj šupi živjeli smo godinu dana, s narušenim zdravljem. Počeli smo proizvoditi i prodavati pripravke od onoga što raste u našoj bašti pod nazivom “Domaći proizvodi iz Našega Zamka”. Nakon godinu dana, dobili smo alternativni smještaj od općine u drvenoj baraci uz rijeku, gdje smo živjeli sljedeće tri godine. Moram naglasiti da su te četiri godine u šupi i drvenoj baraci bile jedno od najplodnijih razdoblja u mom životu. U toj baraci počela sam trčati i baviti se motivacijskim radom, pišući motivacijske autobiografske priče. Nakon uspjeha na “Wake up” seminaru u Ljubljani u travnju 2016. godine, otvorila sam svoj YouTube kanal “Sonja Dženneta – Motivacija za život” i snimila motivacijske videe koji su imali veliki odjek. Na novom kanalu trenutno imam 273 videa. Izdala sam tri autorska CD-a s izvrsnim materijalom za rad na sebi: CD “Najljepše Afirmacije”, CD “Najljepše Vođene Meditacije” i CD “Sufi-plesna meditacija nebeskih pravaca”, koji su vrlo traženi. Počela sam održavati motivacijske seminare, prvo u Bosni – u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, zatim u Beogradu, Parizu, Beču… U Parizu sam održala dvije cjelodnevne radionice, dvije Sufi meditacije, dvije Reiki obuke i inicijacije. Istovremeno, godinama sam tražila učitelja Reikija kojem bih se mogla prepustiti za inicijaciju u najviši stupanj Reikija. To se dogodilo u prosincu 2017. godine na mom seminaru u Sarajevu gdje sam upoznala svoju buduću Reiki učiteljicu. Kada je učenik spreman, učitelj se pojavi, baš kao što se i Amra pojavila na mom vlastitom seminaru. 6. lipnja 2018. godine inicirana sam u REIKI MASTER UČITELJA Usui Shioko sistema iscjeljivanja.

  • 20. Draga Sonja, ovo je sve jako impresivno. Možete li nam reći kakva su vam iskustva s psihoterapeutskim radom i s Reikijem?

Tijekom cijelog ovog vremena o kojem sam upravo govorila, obavljam individualnu psihoterapiju, kako osobno tako i u posljednjih nekoliko godina vrlo često putem interneta. Radim s klijentima iz cijelog svijeta i postižem značajne uspjehe. Moja iskustva s Reikijem često su gotovo fascinantna. Već dugi niz godina neprekidno obavljam Reiki tretmane, uglavnom na daljinu. U posljednje vrijeme sve više se obraćaju i medicinski stručnjaci. Rezultati su izuzetno dobri, a iscjeljenja gotovo nevjerojatna. (Planiram posvetiti jednu svoju knjigu o tome). Također, provodim obuku i inicijacije u sve stupnjeve Reikija, I, II, III i IV stupanj (osobno i putem interneta) – za osobe koje su spremne naučiti kako sebe i druge liječiti.

  • 21. Možete li nam reći nekoliko riječi o svojoj knjizi, kako je nastala, kakve su reakcije čitatelja i jeste li zadovoljni?

Svoju knjigu počela sam pisati na zahtjev čitatelja mojih priča koje sam objavljivala na svom Facebook profilu. Knjiga je bila napisana, ali je stajala “u ladici” punih tri godine. Odlučila sam je objaviti na početku 2020. godine, te je izašla iz tiska u ožujku, upravo na početku pandemije koronavirusa, u vrijeme kada je ljudima bila najpotrebnija. U tom trenutku, pola tiraža je rasprodano u roku od mjesec dana, bez ikakve promocije. Prodaja se odvija putem narudžbi preko Facebooka, a knjige se šalju poštom, čak i u vrijeme najstrožih lockdown mjera. Neki su kupci morali čekati otvaranje granica kako bi primili pošiljke, jer su neke države bile potpuno zatvorene. Knjiga je izuzetno tražena te je stigla u mnoge zemlje Europe (Francuska, Grčka, Portugal, Španjolska, itd.), kao i u Ameriku, Australiju, Norvešku, Švedsku, Meksiko, Island, i druge. Bilo je ljudi koji su, nakon što su pročitali knjigu, naručili još pet ili deset primjeraka za poklone svojim prijateljima i obitelji. Knjiga “Od Ljubavi Više” ima čudesan i transformacijski utjecaj na čitatelje te je postigla neočekivan uspjeh. Povratne informacije su takve kakve nisam ni sanjala. Čitatelji s nestrpljenjem čekaju nastavak, na kojem trenutno radim.

  • 22. Približavamo se polako kraju ovog razgovora. Znam da je vaša djelatnost još dosta šira od svega što smo do sada dotakli. Znam da se bavite i slikanjem na vrlo specifičan način te da ste imali više samostalnih izložbi slika. To bi moglo biti tema za zaseban intervju jer ima mnogo zanimljivih aspekata u vašem životu i radu. Na kraju, molim vas da nam kažete nešto o jednom velikom području kojim se intenzivno bavite, a to su vaše radionice Obilja.

Počela sam se baviti online treninzima OBILJA od 2019. godine i od tada sam neprestano uključena u njih. Ti treninzi su se od 2023. godine razvili u “Akademiju obilja” – cjelogodišnji online program koji se provodi na mjesečnoj bazi kroz večernje radionice jedanput tjedno. Interes za ovaj program ne jenjava već godinama. Imamo sudionike koji vjerno pohađaju radionice obilja već godinama. Svaki mjesec donosi novi sadržaj, a polaznici postižu značajne transformacije i moćne manifestacije. Snaga stvaranja u našim grupama je nevjerojatna. U programu obilja koristim sva svoja znanja i iskustva stečena kroz dugi niz godina iz različitih edukacija i kontinuiranog rada na sebi, te iz 35 godina iskustva kao psihologa, 25 godina iskustva kao Reiki terapeutkinja, te dugogodišnjeg iskustva kao Reiki Majstor Učitelj, kao i svega ostalog što sam spomenula. (Nisam navela sve aspekte mog radnog angažmana i edukacija jer bi to zauzelo previše prostora. Moj životopis bio bi duži od 10 stranica, ali sam se zaustavila.)

  • 23. Wau! Iz svega što ste podijelili s nama, stječem dojam kao da živite pet života u ovom jednom. Čestitam vam od srca na svim vašim uspjesima! I još bih vam željela postaviti jedno malo osobnije pitanje, ako je to za vas u redu. Naime, vaše ime Sonja Dženneta, to su dva imena. Kako je došlo do ovog spoja, do ove zanimljive kombinacije, i ima li to neko posebno značenje?

Ah, da, pet života! Ponekad i sama tako osjećam. Hvala vam na čestitkama. Što se tiče mog imena, da, u pravu ste, sastoji se od dva imena. Moje prvo ime je Sonja, koje su mi dali moji roditelji, odnosno moja mama Ana. Drugo ime, Dženneta, dodala sam sama, u svojoj četvrtoj deceniji života, dok sam živjela u Minhenu, u trenutku kada sam osjetila da mi je “Sonja” nedovoljno. Što se tiče značenja… Pa, Sonja je ruska varijanta imena Sofija, a Sofija je ime grčkog porijekla, izvedeno od riječi “sophia”, što znači mudrost, mudra. Inače imam i treće ime, moje kršteno ime, i ono je upravo Sofija! I ne vjerujem da je moja kuma znala za ovu poveznicu, ali sve se uvijek posloži baš onako kako treba! A Dženneta, to je ime perzijskog porijekla, potiče od riječi “džennet”, što znači raj, bašta, rajski vrt. Tako da, u stvari, imam tri (snažna) imena i dva prezimena! Moje prezime po rođenju je Levačić, po mom ocu Matiji Levačiću. I moje drugo prezime, Dervišić (koje sam zadržala zbog mojih sinova), povezujem s dervišima, s mojom ljubavlju prema Rumiju, sa Sufi – plesnom meditacijom, koju obožavam i u koju sam zaljubljena već treće desetljeće (i koju također držim kao zasebne radionice). Dakle, baš sam bogata i zahvalna svim mojim imenima i prezimenima, svi su se duboko utkali u mene i volim ih svim srcem.

  • 24. Puno vam hvala na ovako zanimljivoj priči. Što biste još rekli za kraj u par rečenica?

Zahvalna sam na svemu u svom životu i sretna sam što se sve događalo baš onako kako jest. Ovdje sam uglavnom iznijela prikaz radnog dijela svog života, jedan presjek, glavnu nit vodilju. U svom radu koristim sva svoja iskustva, i stručna i osobna. Želim naglasiti da je puno lakše razumjeti klijenta ako ste i sami prošli kroz stvari koje prolazi vaš klijent. Također, možete bolje razumjeti terapeutski proces ako ste ga i sami prošli. Neprocjenjiva je važnost neprestanog rada na osobnom razvoju. Prošle godine sam ušla u sedmo desetljeće života, ali rad na sebi mi je konstanta. Tamo gdje osjetim da me duša zove, tu se odazivam, bez puno razmišljanja. A to su zadnjih godina bile određene duhovne iscjeliteljske radionice, radionice “Iscijeli svoj život” po Louise Hay, a u zadnje vrijeme prevashodno radionice iz “Porodičnog rasporeda” po Bertu Hellingeru. JER AKO NE RADIMO NA SEBI, AKO ČAŠU NE PUNIMO, KAKO MOŽEMO IZ NJE NAPOJITI DRUGOGA?

  • 25. Draga Sonja, hvala Vam od srca na ovom razgovoru.

Molim lijepo, bilo mi je zadovoljstvo.

Dragi čitatelji, nadam se da ste uživali u ovom intervjuu.

Gospođu Sonju Džennetu možete pratiti na njenom Facebook profilu “Sonja Dženneta”, kao i na njenom YouTube kanalu “Sonja Dzenneta – Motivacija za život”.

Za sve naše čitatelje koji trebaju psihološku/psihoterapeutsku podršku ili Reiki energetski tretman ili obuku, ili pak žele sudjelovati u radionicama obilja, kontakt informacije su sljedeće:

064-41-34-356 (za pozive unutar Bosne i Hercegovine)

Viber/WhatsApp: 00387/64-41-34-356 (za pozive izvan Bosne i Hercegovine)

Email: sonjadzenneta@gmail.com

78