Za vrijeme krize tridesetih godina prošlog stoljeća jedan nezaposleni politički karikaturist, tragajući za poslom, obratio se jednom poznatom listu. Brzo su ga obavijestili da listu nije potreban karikaturista. Nije dopustio da ga negativan odgovor obeshrabri, već ga je prihvatio kao izazov, kao podsticaj da uloži veće stvaralačke napore. Sjeo je, nacrtao jednu karikaturu i poslao je urednišvu ovog lista.
  Svakog tjedna, crtao je i istom uredništvu slao po jednu karikaturu. Poslije pedeset i dva tjedna i pedeset i dvije karikature, od lista još nije bilo nikakvog odgovora. Morao je  priznati da je njegova hrabrost počela polako slabiti. Međutim, ipak je odbio predati se.
  Nova karikatura prikazivala je visoku zgradu bez prozora i vrata na prvom katu. Jedan čovjek očajnički je trčao oko zgrade vičući: “Sigurno postoji neki put koji vodi unutra! “Ovog puta redakcija je poslala telegram: “Dođite, postali ste naš član. Mi smo se predali!”