“Ono smo čime se hranimo”, kaže izreka.
Ne znači da smo prasići, telići i tako dalje 🙂
Isto tako, ako se hranimo lošim, negativnim mislima, ne znači da smo loši i negativni, ali itekako ostavlja trag na nama i u nama. Svaka negativna misao, čini nas, u najmanju ruku, bezvoljnima i korak je unatrag, dok svaka pozitivna misao, vodi nas korak ka sreći.
Neka znanstvena istraživanja kažu da nas oblikuju genetika, okolina i slično, ali nisu presudni za to hoćemo li biti sretni ili ne. Dakle, na nama samima je kako ćemo oblikovati svoje misli, odnosno sreću, sami život. I stvar je velikim dijelom, ne biste vjerovali, upravo u svakodnevnim sitnicama. Upravo sitnice imaju najveći učinak na nas.
Evo nekoliko svakodnevnih primjera. Vjerujem da ste se barem jednom našli u nekom od tih primjera. Ako niste, malo razmislite…
Koliko ste puta sjeli u automobil, onako, u žurbi, i „znali“ da će na baš svakom semaforu biti crveno svjetlo?
A onda je ispred vas neki „smotani“ vozač. Vuče se kolnikom poput puža. Kažete: „Ma daj, stisni tu papučicu gasa.“
A onda se stvori kolona. Gledate na sat. „Znate“ da ćete zakasniti.
Potom napokon stignete (u ovom primjeru), na posao.
A onda „znate“ da je šef ljutit. (Možda je i on „znao“ da će biti sva crvena svjetla?). Trudite se posao obaviti kako treba, no ništa vam ne polazi za rukom. I baš ste „znali“ da će tako biti.
Nekako izdržite radno vrijeme i čim prije želite kući, ali opet „znate“ da vas čekaju crvena svijetla, „smotani“ vozači, kolona… Ludnica.
Napokon stignete kući, već dobrano potreseni, živčani, pa „znate“ da biste se mogli porječkati s ukućanima…
Nakon svega, nakon takvog dana, pomišljate da je najbolje što manje ulaziti u razgovore, posebice ako su vezani za vaše obveze. I tako činite. I tako vam je propao dan jer je protekao u grču, na iglama, što vas dovodi u bezvoljnost, koja opet vodi u jednu vrstu tuge. Da, pomišljate kako baš nemate sreće. Pitate se hoće li naići dani po vašoj volji?
Kažem da hoće, i jesu. Vaši su dani po vašoj volji. Upravo su onakvi kakvima ih sami oblikujete.
Umjesto da sve unaprijed „znate“, pružite novom danu priliku. Za početak trebate znati da neće biti na svakom semaforu crveno svjetlo. Ako slučajno i bude, pa što. Koliko ćete vremena izgubiti? Jednom, umjesto da si time trgate živce, računajte to vrijeme.
Ako se ispred vas nađe neki „smotani“ vozač, ili se stvori kolona, umjesto da tomu pridodajete važnost, pustite glazbu, pjevušite, činite ono što možete i u toj situaciji smijete, a čini vas sretnima.
Ako vam je šef možda ljutit, kažem možda, jer često kada sami dođemo na posao nervozni, stvorimo si krivu percepciju, ne primajte si to k srcu.
I da ne nabrajam, shvatili ste da je većina u vašim rukama. U kakvoj god se situaciji našli, gledajte njenu pozitivnu stranu i učinite je pozitivnom. To je lako, ako smo voljni usmjeriti svoj put ka dobrome.
I sama sam tako pogrešno razmišljala i činila si dane bezveznima, ali shvatila sam da ne mora tako biti. Bilo je jednostavno okrenuti ih. Samo sam se trebala prestati hraniti negativnim mislima.
Zato kažem: „Ne hranite se bespotrebno negativnim mislima, znate da iz njih ne može proizaći ništa dobro. Hranite se pozitivnim mislima i dajte si priliku da vam već ovaj dan bude dobar. Ne dopuštajte si da znate kakav će vam dan biti i prije nego je počeo. Umjesto toga dajte mu priliku. Vidjet ćete da može biti odličan!“
Božana Ćosić, pisac
163