Sve je teško prije nego postane lako !

Vjerujete li u talente ili heroje? Vjerujete li da su neki ljudi rođeni s izvanrednim sposobnostima i na taj način predodređeni za velika djela? Vjerujete li da je stvarno moguće da se pravo na uspjeh dobije rođenjem i da na svijetu postoji samo nekoliko odabranih?   Ili je samo vjerovanje u to jednostavnije. 

Nema talenta, nema ni obveza. Ili ste ipak jedni od onih kojima je talent samo prvi korak, početak neizvjesnog puta ka uspjehu.
Sve više vjerujem da je talent zapravo prevelika ljubav prema nečemu. I vjerujem da se rađamo s njom. Zbog te ljubavi postajemo radoznali, o njoj učimo neumorno i toliko smo joj predani samo zbog prejake želje da jednoga dana postanemo toliko dobri i dozvolimo sebi da u toj veličanstvenoj kombinaciji vještine i ljubavi uživamo. To je talent. Ono što obožavaš, ono o čemu bi pričao svakog dana i svakome koga sretneš, ono zbog čega ti nijedan korak koji te vodi bliže njemu nije ni pogrešan niti težak.

Upravo ga sve ovo čini toliko jednostavnim, ali mi radije zakompliciramo. Razmišljamo previše, pa se upetljamo, racionaliziramo i povučemo se. Nema puno racionalnosti u talentu i ljubavi. Kad znaš što točno želiš i voliš, ne pitaš za cijenu. „Što ako ne uspijem? Hoće li mi se smijati? Što ako samo gubim vrijeme pokušavajući nešto što i ne djeluje baš sigurno?“. Ne dozvoli da racionalnost  postavi ovakva pitanja. Prati osjećaj, ako znaš što voliš, ne pitaj.

Možda je ipak lakše kad umjesto onog što volimo, radimo ono što moramo. Moraš, što ćeš. Radiš i moraš, gunđaš pa šutiš, ali nije važno, jer ti to moraš. U početku ni to što moraš ne ide glatko. Mučiš se, ali s vremenom naučiš, pa nekako i uspije te natjerati da postaneš sve bolji, jednog dana možda i najbolji. A zamisli kad bi poslije svega još i zavolio to što si toliko dugo morao. Jednog dana prestaneš gunđati i psovati i jednostavno zavoliš to što moraš.

Pitam se kako bi bilo kad bi tako jako morao ono što najiskrenije voliš? Kad bi ti ljubav bila isto toliko važna kao i moranje? Kada bi joj dao onoliko vremena koliko joj je potrebno? Kada bi dobila bar djelić svakog onog dana koji moranju ionako pripada? Ili bi odustao od onoga što najviše voliš,  jer si se umorio od silnog moranja? Odlučio bi da bar nešto u životu ne moraš, ne moraš ono što voliš.

Tamara Radosavljević, NLP Master

103