Sve naše misli….ČIŠĆENJE ORGANIZMA

Sve naše misli, naročito one emocionalno obojene, utječu na naše daljnje ponašanje i postupke.

Kada se sretneš s prijateljima, naprimjer, raspravljate o cijenama, kako je postalo teško živjeti, kako je malo novaca, kako nema dovoljno za život. Što češće učestvuješ u takvim raspravama, tvoji misaoni obrasci “život je težak”, “nedostaju mi novci” itd. postaju sve jači. Zatim, te misli prodiru u podsvijest i upisuju se u biopolje i počinju živjeti svoj život, odražavaju se na život i stvaraju realnost u kojoj ti stvarno nedostaje novac, u kojoj tvoj život stvarno postaje težak.
Uzrok neuspjeha u životu je pesimizam i samoprogramiranje.
Djevojka, koja se želi udati, a misli da je ružna i nesposobna, teško će se uspjeti udati, zato što ona emitira taj “program” i ne izaziva zanimanje mladića koji je okružuju.
Poslovni čovjek koji je započeo neki posao i koji puno razmišja o teškoćama i mogućim neuspjesima osuđen je na neuspjeh. Uzrok tome je što negativno samoprogramiranje utječe kako na njegove postupke tako i na sve one koji imaju veze s njegovim poslom.
“Programi” misli, koje se usađuju u podsvijest ili biopolje, rade kada su konkretni.

Misli su snažne kada su emocionalno obojene.
Želja je jaka emocija, motivacija, ona čini misli snažnima i uz pozitivno razmišljanje dovodi do uspjeha.

Često se događa da pokušavaš riješiti neki problem, ali ne uspijevaš zato što se negdje na dubljim nivoima podsvijesti krije nedostatak želje. Često ni sam nisi svjestan koliko je duboko u tebi skrivena motivacija.

Na primjer, neki ljudi ne mogu naći posao ne zato što je to nemoguće, nego zato što podsvjesno ne žele raditi.
A to utječe i na zdravlje. Postoje bolesnici koji podsvjesno ne žele ozdraviti. Zbog nekih uzroka njima odgovara da budu bolesni ili da se nalaze u tom stanju. Oni nešto dobijaju time: pažnju bližnjih, onih koji ih okružuju, socijalnu i materijalnu pomoć itd.
Kada imaš puno želja – to je već aktivna životna pozicija, koja ti, uz pozitivno razmišljanje, donosi uspjeh u životu.
Masa želja, zanimanja i stremljenja stvara oko tebe ogromno biopolje, koje ti omogućava da dugo radiš i da se ne zamaraš.
Ogromno biopolje je garancija zdravlja.
Ono aktivira sve sisteme organizma i nikakve bolesti ne mogu prodrijeti u njega. Aktivna životna pozicija je garancija dugovječnosti, što potvrđuju životi mnogih znanstvenika.
Ako nemaš želje – životna apatija, slabljenje organizma, sve se događa naopako.

Takvi ljudi češće boluju, zamaraju se na poslu, zato što rade bez želje i često doživljavaju neuspjehe.

Životni impuls nam je svima neophodan. Bez njega organizam oslabi i tada se može dogoditi bilo što …
Neki mogu prigovoriti: a šta ako ja u životu nisam našao interesantan posao, nešto što mi je na duši?
Što ako bih htio, ali nemam želja i stremljenja? Što onda? I u tom slučaju sve ovisi o tebi samom. U datom slučaju kakvim očima promatraš svijet.

Na primjer, dva čovjeka su došla u šumu. Jedan je ushićen raznovrsnošću i ljepotom stabala, naslađuje se mirisom šume i pjevanjem ptica i napušta šumu sretan i pun snage. A drugi gleda na šumu kao na drvenu građu, sirovinu za namještaj i papir i odlazi iz šume s osjećajem dosade. Ili, recimo, živeći sa ženom možemo vidjeti njene pozitivne osobine i da ne obraćamo pažnju na njene mane. U tom slučaju si sretan. Ali na istu ženu se može gledati i drugim očima, koncentrirajući se na mane i patiti zbog toga.
Čovjek je takav kakav je, a opažanja mogu biti različita. To se odnosi i na one ljude koji ne mogu naći interesantan posao. Opet sve ovisi o tome kakvim očima gledamo na posao. Pisac V. Lobodin navodi interesantan primjer u knjizi “Zdravlje i duhovnost”. Nekad u mladosti je morao raditi kao čistač. Sasvim na početku taj posao je kod njega izazvao negativne osjećaje i nezadovoljstvo. Ali pošto je shvatio da to mora raditi, on je taj posao ispunio sadržajem.
Evo odlomka iz knjige: “Kroz pola sata ja sam već znao da treba raditi tako da mi gomila smeća ne zaprlja karakter zauvijek. Počeo sam čistiti, ne odvod za smeće, nego svoju savjest, nisam iznosio kante sa smećem nego svoje bolesti. Nisam čistio pod, nego svoju sudbinu, nisam odvajao organski otpad od neorganskog, nego svoje grijehe iz duše. S oduševljenjem sam čistio lijevi bubreg i jasno osjećao kako on prosto podrhtava od zadovoljstva, lopatom sam strugao kamenje iz jetre… Na kraju sam se tako oduševio i zavolio taj posao da sam počeo ozbiljno razmišljati da li da on postane moja profesija.”
Ovaj smiješni primjer pokazuje da se svaki posao može ispuniti smislom i sadržajem i da se u njemu može naći interes.

Sve ovisi o čovjeku.

Izvor: Boris Aronovič
ČIŠĆENJE ORGANIZMA
Sistem stvaranja i obnavljanja stanica

68