Tjedan prije Uskrsa kod bake. Uzbuđeni ustajemo osjećajući na licu latice raznobojnog cvijeća. Baka nas sa smiješkom dočekuje, raduje se gledajući naše ručice uronjene u vodu punu cvijeća. Umivanje traje dugo. Sve je oko nas mokro, ali nitko se ne buni. Uskoro smo za stolom, veseli i razdragani kao što samo djeca znaju biti.
Jesam li tada već nesvjesno znala da je u temeljima moje sreće obitelj? Je li mi već onda bilo jasno da ću na tim obiteljskim slikama graditi svoj životni optimizam? Jesam li znala da će ti dani djetinjstva biti izvor moje snage? Ne znam kada sam postala svjesna toga, ali znam da to ništa ne može promijeniti! Sretno djetinjstvo, neuvjetovana ljubav, sklad skromne obitelji- izvori su mog mira i sigurnosti. Ljubav koju sam dobila zauvijek me učinila sigurnom. Mnogo godina kasnije, ja sam još uvijek znala da se, ma što se dogodilo, imam kome obratiti i u čijem zagrljaju naći utjehu.
Uskoro će Cvjetnica! Dan kada ću ja širiti ozračje obiteljske ljubavi i sreće. Kakvo sam bogatstvo naslijedila – darovana ljubavlju, naučila sam je darivati!
Autor: Snježana Akrap-Sušac
127