Gotovo svakog tjedna primala sam novu odbijenicu i tonula sve dublje u očaj…
Mnogim je ljudima vrlo teško odustati od nestrpljivosti, jer su uz željene ishode svojih želja vezali mnogo emocionalnih doživljaja. Zabrinuto razmišljaju hoće li moći podnijeti spoznaju da se njihovi snovi nikad neće ostvariti; strahuju da su njihove želje neostvarive i da se s time nikada neće moći pomiriti. A l i , ako se prepustite energijama paradoksalne namjere, temeljna i vladajuća misao o vašemu cilju jest: Bez toga ne mogu biti sretan. A ako je to vaše temeljno vjerovanje, niste sposobni biti sretni i to postaje vaša stvarnost.
Nastavak priče …
To mi se dogodilo dok sam tražila izdavača za svoju prvu knjigu – Tajne privlačnosti. Načelima kvantne fizike i ljubavne privlačnosti godinama sam iznimno uspješno poučavala klijente koji su tražili partnere za ozbiljnu vezu. S vremenom sam te zamisli počela iznositi u sklopu seminara, a ljudi su me posvuda pitali gdje mogu nabaviti knjigu o toj temi. Budući da nisam znala – knjigu o primjeni prirodnih zakona na ljubavne veze, odlučila sam je napisati. Napisala sam knjižicu, koju sam objavila u vlastitoj nakladi i davala je klijentima te prodavala na seminarima, ali su ljudi počeli kupovati primjerke za svoje prijatelje te pitati može li se nabaviti na nekom drugom mjestu. Budući da se potražnja neprestano povećavala, odlučila sam razmotriti mogućnost objavljivanja knjige. Ta je uloga u meni probudila mnogo emocija raspirujući davnu želju. Zapravo sam još od dvanaeste godine željela pisati. U to sam vrijeme čitala knjigu o tinejdžerici koja je nakon Drugoga svjetskog rata živjela u Istočnom Berlinu. Knjiga je bila prožeta sjetom, ali i prošarana humorom; nasmijala me je i rasplakala, a pisana riječ nikada do tada nije na taj način doprla do mene. Tada sam poželjela napisati nešto čime ću doprijeti do ljudi i utjecati na njihove živote. Zbog toga me je mogućnost objavljivanja knjige veoma uzbudila, ali to nije bila jedina emocija koje me je preplavila. Ispunila me je i tjeskoba te nestrpljivost da se to što prije ostvari. Dopunila sam i uredila knjižicu koju sam objavila u vlastitoj nakladi, te ponudi priložila i plan za još nekoliko poglavlja. Agentice sam lako pronašla – ali one nisu lako pronašle izdavača. Moja je prva agentica iskazala velik entuzijazam i bila je uvjerena da će knjigu odmah prodati. Poslala ju je “velikim” izdavačima u New Yorku, a njihovi su odgovori bili uglavnom isti. Moje su djelo doživjeli kao još jednu knjigu o ljubavi i odbili ponudu jer “je već objavljeno previše knjiga o ljubavnim vezama”. To me je rastužilo jer sam znala da je doista objavljeno mnogo knjiga o ljubavi, ali ni jedna od njih nije obrađivala kvantnu fiziku privlačnosti! Gotovo svakoga tjedna primala sam novu odbijenicu i tonula sve dublje u očaj. Nakon desetak odbijenica moja je prva agentica rekla da se više nema kome obratiti, pa sam pronašla drugu agenticu koja je nakon pet-šest pokušaja postigla iste rezultate. I ona je nakon nekog vremena odustala. To me je isprva bacilo u duboku depresiju. Doimalo se da se moj san iz djetinjstva rasplinjava. Neko sam se vrijeme prepuštala samosažaljenju, ali sam napokon shvatila da se prepuštam energijama paradoksalne namjere. Unatoč nadi, nesvjesno sam povjerovala da neću biti sretna ako se to ne ostvari. Moje su namjere bile suprotstavljene pa se plan objavljivanja knjige nije pomicao s mrtve točke, a ja sam iz dana u dan tonula u sve dublji očaj. Znala sam da moram nešto poduzeti!
Svaki dan sam meditirala o oslobađanju svojih paradoksalnih namjera. Morala sam odustati od očajničke potrebe, ali kad god bih afirmirala da je u redu i ako ne objavim knjigu, zaplakala bih. Shvatila sam da oplakujem potencijalni gubitak svojega sna, ali sam se neizostavno morala vratiti sreći u sadašnjem trenutku pa sam se jednostavno prepustila tom procesu. Nekoliko sam tjedana meditirala svaki dan, dopuštajući si tugovanje i oslobađala se potrebe. S vremenom sam se uspjela iskreno prepustiti. Odlučila sam nastaviti slati svoju knjigu izdavačima, ali ako se naposljetku ispostavi da bih je trebala objavljivati u vlastitoj nakladi i prodavati na seminarima, odlučila sam to prihvatiti s radošću i cijeniti kao vrijedno iskustvo. Nastojat ću ostvariti svoj san, ali i živjeti zadovoljno! Više nisam plakala, jer sam doista odustala.
Zanimljivo je da Zakon paradoksalne namjere donosi rezultate tek kad istinski i potpuno odustanete od očaja – a moj slučaj nije bio iznimka.
Nekoliko mjeseci nakon što sam se doista prepustila, upoznala sam osobu koja mi je predložila da knjigu pošaljem izdavačkoj kući Hay House. Isprva sam odbacila tu mogućnost, ponajviše zato jer sam smatrala da je moja knjiga već ponuđena toj kući; izgubila sam se u nizu razočaravajućih odbijenica. A l i , kad sam ustanovila da moja knjiga nije ponuđena toj kući, shvatila sam da mi se ta zamisao doista sviđa, jer je Louise Hay snažno utjecala na moj život. Njezine su mi knjige pomogle prebroditi vrlo teška razdoblja, a njezine su me afirmacijske pjesme spasile nakon očeve smrti pa sam odlučila pokušati. Proces je potrajao nekoliko mjeseci, ali budući da sam doista odustala od nestrpljivosti, nisam osjećala tjeskobu. Štoviše, bila sam toliko opuštena da sam čak i zaboravila na svoju ponudu. Međutim, za nekoliko mjeseci doznala sam da je moja knjiga prihvaćena – i bila sam izvan sebe od sreće!
Moj san o objavljivanju knjige se ostvario, ali je to bio samo početak. Sada uviđam da je Hay House kuća s kojom bih trebala surađivati, s kojom ostvarujem najbolju rezonanciju. Koliko god su me odbijenice rastužile, sada shvaćam da me je Univerzum na taj način štitio.
U proteklih nekoliko godina upoznala sam nekoliko ljudi čija su djela objavile druge izdavačke kuće, ali nitko od njih nije doživio osobnu brižnost i istinsku potporu, koje sam ja primila u kući Hay House. Radim s najdivnijim ljudima u ovom poslu: s ljudima koji pružaju istinsku ljubav i svijetu žele pružiti nadu, svrhu i mir. Osjećam kao da sam sa svakim od njih u osobnom odnosu. Osim toga, kuća Hay House moje knjige objavljuje širom svijeta. Primila sam nebrojeno mnogo pisama i elektroničkih poruka iz svih krajeva Sjedinjenih Američkih Država, Australije, Engleske, Irske, Singapura, Njemačke, Indije te čak Rusije i Albanije – od ljudi koji su mi željeli dati do znanja kako su ta načela promijenila njihove živote. Te mi poruke znače više no što mogu izraziti riječima; one su Ostvarenje želje koja se u meni rodila kad mi je bilo dvanaest godina.
Ali, uvjerena sam da se ni jedna od tih divota ne bi dogodila da me drugi izdavači nisu odbili! Proces slanja ponuda i primanja odbijenica trajao je gotovo dvije godine, a ja sam bila očajna sve dok napokon nisam odustala; ali danas znam da je to doista bilo blagoslov. Univerzum nam katkad ne daje upravo ono što želimo i kada to želimo, jer nas u budućnosti čeka nešto bolje. To može biti tek bolji ishod, a možda nešto što će više koristiti našem osobnom razvoju i l i učenju povjerenja i odustajanja. U mojem su slučaju bili prisutni svi ti razlozi. Sada sam uvjerena da me je neprihvaćanje u prvoj godini dovelo do mnogo boljega profesionalnog ishoda, ali što je još važnije, to mi je omogućilo riješiti vlastite probleme vezane uz nestrpljivost i nadzor. Morala sam se suočiti s vlastitom paradoksalnom namjerom i morala sam naučiti živjeti u povjerenju i u samostvorenoj sreći. Dosljedno sam odabirala radost u sadašnjem trenutku, koja mi je donosila željene rezultate – a ne obrnuto!
Zakon paradoksalne namjere upućuje na temeljni paradoks osobnog uspjeha: dobit ćete ono što želite, ako znate da vam to nije potrebno za sreću! Vaše se žarište na taj način preusmjerava s očajničke namjere prema smirenom nastojanju.
Nikada ne šaljite poruku da ste spremni čekati sreću-već samo da ste spremni čekati ostvarenje cilja. Ako vam je određeno postignuće potrebno da biste živjeli u miru i radosti, stvarate energiju očaja koja potpuno razara rezonanciju uspjeha pa budite jasni u svojim namjerama i neustrašivi u svojim motivima. Težite ostvarenju svojih ciljeva zato jer želite da poboljšaju život koji već jest sretan, a ne zato jer ćete bez njih biti nesretni.
Po pitanju objavljivanja svoje knjige nesvjesno sam isplela cijelu mrežu očajničkih potreba. U ostvarenje tog cilja uložila sam svoju vrijednost i čak svoj identitet te sam domislila niz katastrofalnih ishoda, ako ne ostvarim svoj cilj. Doživjela sam to kao rasplinjavanje sna iz svojega djetinjstva – pa čak i kao potencijalnu smrt moje profesionalne sreće. Osjećala sam da se više nikada neću moći odrediti kao spisateljica. A l i, ništa od toga nije bilo točno, jer ja već jesam bila spisateljica, već sam radila na ostvarenju sna iz svojega djetinjstva i mogla sam odabrati biti sretna dok radim na ostvarenju toga sna. Moja je vrijednost bila sigurna i sama sam odlučila kako ću se odrediti. Morala sam se podsjetiti da uspjeh ne ovisi o jednom događaju. Morala sam se vratiti svojoj čistoj namjeri: želji da pišem u nadi da ću svojim saznanjima pomoći drugima. Sve drugo što se doimalo silno važnim, zapravo nije bilo važno, a riješilo se čim sam odustala!
Izvor: odlomak iz knjige: KVANTNI USPJEH – ZAPANJUJUĆA ZNANOST BOGATSTVA I SREĆE,
Sandra Anne Taylor
1626