Zar da zarobim misli,
vežem ih uz stijene,
zar da ih odbacim negdje
kao da nisu dio mene?
Zar da ih okujem
lancima osuđenika
kad sudit mi nećeš
rukom pravednika…
Zar da zarobim misli
satkane od oblaka
kad i sjena je samo
dio koraka?
Pouka koju pjesma nosi:
“Često se izgubimo u vlastitu svijetu gdje se naš um bori s vlastitim i tuđim osjećajima. Savjeti i pomoć od drugih čine se kao nekakva vrsta osude na koju ne želimo pristati. U takvim situacijama važno je pažljivo odvagnuti što je najbolje za nas same i isto tako biti svjestan, probuditi svoju svijest o tome, da unatoč što se radi o nama samima, tu za sobom ponekad povlačimo i druge namjerno ili nenamjerno. Vrlo je važno prosuditi najpravednije što možemo, uzimajući u obzir te činjenice.”
Autor: Karolina Obradović
118