Živjeti u zahvalnosti

Činjenice koje ukazuju na izvanrednu ljepotu stvaranja svuda su oko nas i ne bi ih smjeli olako zanemarivati. Kao najvažniju navest ću “zemlja je okrugla”, to naravno svi znamo i svi smo toga svjesni. Kad bi gledali posve logično, zvuči smiješno, kako se svuda oko nas nalaze ravnice i gorja, planine i mora? Kako uopće hodamo po nečemu što je okrugla oblika? Na tom nečemu, umu neshvatljivom, rastu prekrasni plodovi, žive raznovrsni oblici života, a jedan i najvredniji od njih ljudski je život. Život po kojem većina opstaje, život po kojem novi život nastaje. Svojim trudom i radom čovjek napreduje, a tako prehranjuje i opskrbljuje. Brine se za polja, usjeve, gradi nastambe i domove. No na žalost često zanemaruje istinsku ljepotu stvaranja koju sam navela na početku samog teksta. Iako mu je sve dano i sve koristi još uvijek nije naučio živjeti u zahvalnosti nego se vodi vlastitim uvjerenjima računajući na vlastitu snagu tijela i uma. Dapače, njegova inteligencija dosegla je visok stupanj, a snaga skoro onu nadljudsku. Zato je privržen svjetovnim uvjerenjima i ponekad tim uništava ono što je sam postigao i ono što ne može preživjeti bez njegove inteligencije i snage. Oslanjajući se na oboje ipak ponekad klone i pada pitajući se u čemu je pogriješio. Sve što ga okružuje dobio je na raspolaganje, a zanemario je radi svoje taštine. Čovjek je zaboravio zastati i pogledati oko sebe, zahvaliti za ono na što ne može utjecati unatoč svoj snazi i inteligenciji, jer bez kiše, sunca, noći i dana ništa mu ne bi vrijedilo. Njegova polja ostala bi pusta, njegove ruke prazne. Misleći samo na materijalno izgubio je duhovno, činjenicu koja potkrepljuje sve ostale. Čovjek je iznad svih drugih bića na zemlji, a još uvijek nije naučio živjeti u zahvalnosti.

Autor:  Karolina Obradović

77