Hodanje kao potraga za odgovorom

U svom životu često se susrećemo s naizgled teško rješivim problemima. Mučimo se u potrazi za pravim odgovorima, a pri tome nismo svjesni da se oni stalno nalaze u nama.

Svjesno hodajući možemo uspostaviti kontakt sa sobom i doći do onoga što tražimo. Svijet u kojem se nalazimo vrlo često doživljavamo kao strukturu koja je potpuno neovisna i autonomna, pa čak na neki način i ograničavajuća.
U razdobljima životnih kriza taj svijet za nas postaje krletkom u kojoj smo zarobljeni i iz koje se nikako ne možemo osloboditi. U tim trenucima teško da možemo sebe poistovjetiti s onim što nas okružuje.
Ipak, taj isti svijet samo preslikava odnose koje spram njega imamo. Naše misli i emocije se udružuju i kreiraju ono što nazivamo objektivnom stvarnošću. Slična stvar se događa i u našim snovima, samo s tom razlikom što ovaj budni san ima određenu odgodu manifestiranja onoga što smo osmislili. Zbog takve neraskidive povezanosti sa svijetom i odgode manifestiranja onoga što smo kreirali u sebi, moguće je unaprijed dobivati informacije o događajima koji će se odigrati u budućnosti. Mi jednostavno sve potrebne informacije već imamo u sebi, a određeni divinacijski sustavi nam služe kao model na koji ih projiciramo.
Ustvari, odgovori na sva pitanja već postoje u nama samima i jedino što nam preostaje je da nađemo način njihovog osvješćivanja. Pri tome nam najviše smeta naš um koji neprestano procesuira nove, najčešće beskorisne podatke i na taj način nam sprječava kontakt s istinskim sebstvom.
U trenucima kada pokušavamo pronaći odgovore na najvažnija životna pitanja, ljudi najčešće konzultiraju one za koje misle da imaju više iskustva. Na taj način si uskraćuju priliku pronalaženja autentičnih svojih odgovora i prepuštaju se tuđim interpretacijama stvarnosti. Unutar različitih šamanskih tradicija postojao je ritual traganja za uvidom. Odabrani pripadnici plemena bi se na nekoliko dana povlačili iz svakodnevnog života i okruženi divljinom prirode prvo gladovali, a zatim uz pomoć različitih čarobnih biljki putovali po odgovore u nebeske i podzemne svjetove. Po povratku sa svojih putovanja jasno bi znali što trebaju činiti, jer bi kroz direktno iskustvo osvijestili u svom sebstvu skrivene sadržaje.
Jedino što je potrebno je doseći stanje povišene svjesnosti i naučiti gledati izvan okvira nametnutih nam pravila.
Potrebno je formulirati pitanje na koje se želi dobiti odgovor. Nakon toga potrebno se je potpuno opustiti i ući u meditativno stanje. Pustimo da misli slobodno prolaze kroz naš um i ne obraćajmo na njih pažnju. U trenutku kada postignemo smirenost uma, lagano počnemo meditirati o našem pitanju. Jednostavno ga držimo u glavi i lagano ponavljamo poput neke mantre. Nakon nekog vremena ga počnemo osjećati po čitavom tijelu. Osjećaj učestvovanja čitavog tijela je vrlo važan ukoliko kasnije želimo dobiti pravi odgovor na postavljeno pitanje.
Slijedi oslobađanje našeg pitanja svemiru. Nakon kraće vođene meditacije iz svojeg energetskog polja stvaramo balon na kojemu je napisano pitanje s kojim radimo. Taj balon se polako oslobađa i odlazi prema nebu.
Zamišljamo kako odlazi u velike visine i postaje jedno sa svemirom. Na taj način je svemir primio našu poruku i uključio se kao pomagač u potragu za odgovorom.
Dovršenjem meditacije i vizualizacije započinjemo s aktivnom fazom: ustajemo i počinjemo hodati prostorom koji smo odabrali.
Hodanje možemo provoditi u našem stanu, u šumi, po pustom otoku ili po gradskim ulicama. Izbor ovisi o našim mogućnostima i osobnim sklonostima. Ono što je najvažnije pri traženju odgovora je stanje naše svijesti i otvorenost za primanje svih ponuđenih informacija. Pri hodanju bi trebali što manje koristiti svoj um, pružajući pri tome našem srcu priliku da dođe do izražaja, u potpunoj tišini, bez određenog cilja i razmišljanja. Hodamo i percipiramo sve što je oko nas kao neku vrstu sna koji nam donosi rješenje na postavljeno pitanje.

Treba ostvariti stanje ravnoteže u kojem idemo za odgovorom, a pri tome ništa ne forsiramo. Jedna od najčešćih greški učesnika je što su u svojoj glavi unaprijed stvorili koncept kako odgovor treba izgledati.
Kad odgovor jednom dođe, njega raspoznajemo čitavim tijelom. Njega je nemoguće ne zamijetiti. U trenutku postajemo svjesni da je upravo to i ništa drugo odgovor na naše postavljeno pitanje.
Nakon što smo došli do odgovora, preporučljivo je odati zahvalnost sebi i svemiru, jer upravo kroz interakciju ova dva entiteta se došlo do rješenja koje smo tražili. Odgovor koji smo dobili trebao bi poslužiti kao poticaj za provođenje važnih životnih promjena.
Nikako nije preporučljivo biti pasivan i ostati u istoj poziciji koju smo zauzimali. Na taj način provođenje gubi svoj smisao i pretvara se u dokonu zabavu. Učestalim takvim prakticiranjem nestaje povezanost s nebom i svojom unutrašnjošću, tako da i odgovori koje dobivamo nemaju značenja.
Spomenimo i to da jedno hodanje ne bi trebalo trajati više od 20 do 30 minuta. To je idealni interval za održavanje povišenog stanja svijesti, a sve preko toga dovodi do gubljenja intenziteta.
Vrlo rijetko ljudi kažu kako nisu došli do bilo kakvog odgovora. Ukoliko se to dogodi, najbolje je ponovno u mislima proći čitav put koji smo prošli.
Obratite pažnju na detalje i sjetite se stvari koje ste vidjeli, čuli, osjetili, omirisali, okusili ili dodirnuli. Sjetite se stvari koje ste činili i mjesta kroz koja ste prolazili. Odnosite se prema tome kao prema snu koji odražava neke aspekte vašeg života.
Svaki detalj koji se pojavi u vašem sjećanju ima neki smisao i simbolizira nešto važno. Čineći ovakvu rekapitulaciju gotovo sigurno ćete u jednom trenutku otkriti pravi cilj vaše potrage.
Ukoliko se uspijemo otvoriti, kroz naše hodanje ćemo uspostaviti kontakt s našim istinskim sebstvom koje zna sve odgovore.
Ono što stvara probleme pri interpretaciji dobivenih odgovora je naš um. On uvijek nastoji sve preokrenuti u drugom smjeru. Zato je pri interpretaciji odgovora važno usmjeriti se prvenstveno na osjećaje i zanemariti bilo kakvo uplitanje racionalnog uma. Otvaranje srčane čakre daje nam mogućnost djelovanja iz jedne sasvim druge perspektive od one na koju smo navikli.
U nekim slučajevima se ljudima ne dopadne odgovor koji su dobili. Ustvari, to i nije tako rijetka pojava. Uzrok za to je naše vezivanje uz um i lažne predodžbe koje on stvara. Odgovor koji nam se ne dopada je idealna prilika za pravljenje male unutarnje inventure.
Koji dio vas negativno reagira na ono sa čime ste se suočili? Otkuda dolaze te negativne emocije?
Negativne emocije u pravilu su povezane s određenim dijelom tijela. Opustite se i obratite pažnju na svoje tijelo. Pronađite središte iz kojeg dolaze negativni osjećaji i promijenite tok kretanja energije. Istovremeno u to središte unesite pozitivne sugestije osnažene vizualizacijom prikladnih slika. U krajnjem slučaju, nama je ostavljena slobodna volja da djelujemo onako kako smatramo da je ispravno. Ukoliko se odgovor koji smo dobili nikako ne uklapa u okvire našeg života, mi uvijek možemo odabrati neko drugo rješenje.
Ponekad se može dogoditi da nešto ili netko prekine postupak traženja odgovora. To prekidanje nemojte doživjeti na negativan način, nego ga interpretirajte kao dio vašeg odgovora. Na primjer, počeli ste svoje hodanje po stanu i u jednom trenutku vam zazvoni telefon. Nemojte ga ignorirati i pretvarati se da ništa niste čuli, nego podignite slušalicu i pažljivo saslušajte informaciju koja dolazi s druge strane.
Budite sigurni da će ono što ćete čuti biti jako povezano s pitanjem koje ste postavili. Ponekad život direktno intervenira u naše traženje odgovora i na taj nam način sugerira rješenje.
Što vam to ometanje sa strane želi poručiti?
Ima ljudi koji dolaze s više pitanja. Njih zanima mogu li odjednom postaviti više pitanja. Teoretski da, no nije preporučljivo. Puno je pametnije koncentrirati se samo na jedno pitanje, a ostala ostaviti za kasnije. Ukoliko su pitanja međusobno povezana, hodanje i odgovor koji dobivamo najčešće razrješava i sva ostala pitanja koja smo imali u glavi.
Ukoliko pitanja nisu povezana, sasvim je u redu nakon dobivanja odgovora na prvo pitanje postaviti si drugo pitanje i nastaviti s hodanjem. Ljudi znaju biti začuđeni onime što im se događa, jer im njihovo hodanje donese razrješenja i za probleme kojih nisu bili svjesni. Uspostavljanjem kontakta s našim srcem koje je središte beskonačne ljubavi, u kojem nema niti bijesa niti tuge, negativne emocije vrlo brzo nestaju već pri prvim koracima potrage za odgovorom.

Izvor: Vision Walk – Igor Ognjenović

41